Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju Oce, praznik posvećen očevima, koji se slavi poslednje nedelje uoči Božića, 7. januara. Ovim praznikom simbolično se završava ciklus porodičnih običaja koji čine Detinjci, Materice i Oci, a koji u duhovnom smislu najavljuju rođenje Sina Božijeg.

Prema narodnoj tradiciji, na praznik Oci deca simbolično „vezuju“ svoje očeve i dede kanapom, najčešće oko nogu, dok se oni „otkupljuju“ unapred pripremljenim darovima. Nekada su to bili voće, slatkiši ili skromni odevni predmeti, dok se danas deci najčešće daruje novac, igračke ili knjige. Suština običaja, međutim, ostaje ista – radost, pažnja i jačanje porodičnih veza.
Praznik se provodi u veselom raspoloženju, u krugu porodice, uz svečani, ali obavezno posni ručak, u skladu sa Božićnim postom. Oci se smatraju najvećim praznikom posvećenim očevima u toku godine i naročito se poštuju u seoskim sredinama, gde su običaji sačuvani u izvornom obliku.
Ovaj dan podseća na važnu ulogu oca kao stuba porodice, ali i na odgovornost da se deci bude primer i uzor, kako kroz lični život, tako i kroz vrednosti koje se prenose sa generacije na generaciju.
U pojedinim krajevima Srbije običaj je i da se poseti groblje i zapali sveća preminulim očevima i precima, čime se, prema verovanju, simbolično povezuju prošle, sadašnje i buduće generacije, u duhu hrišćanske tradicije i porodičnog pamćenja.