U podnožju planine Device, na pitomoj zaravni Lešje, između šuma i izvora, nalaze se ruševine drevnog hrama koji svedoči o dugoj i burnoj istoriji ovih prostora. Ovaj sveti hram potiče iz Justinijanovog doba, podignut je još u 6. veku, a tokom mnogih pohara koje su harale Srbijom bio je porušen do temelja.

Ipak, iako vekovima zapušteno, ovo sveto mesto nikada nije prestalo da živi. Ljudi su i tada dolazili do zidina starog manastira, moleći se u tišini, donoseći sveće i lomivši slavski kolač za Spasovdan, čuvajući uspomenu i veru da će se svetinja ponovo roditi.
Njihova nada ostvarila se vekovima kasnije – 2004. godine počinje obnova i gradnja nove crkve. Danas, pored zidina starog hrama, ponosno stoji nova crkva posvećena Vaznesenju Gospodnjem, a u sklopu manastirskog kompleksa nalazi se i skromni konak za one koji požele da prenoće u tišini ovog božanskog kutka.
Istorijat i značaj manastira
Manastir Labukovo potiče iz 13. veka i predstavlja jedno od najstarijih svetih mesta u ovom delu Srbije. Tokom vekova bio je više od duhovnog centra – bio je mesto okupljanja naroda, čuvar pismenosti, umetnosti i vere.
Njegova lokacija, na visini od oko 560 metara, pruža pogled na dolinu Svrljiškog Timoka i čitavo okruženje, stvarajući osećaj mira i božanskog prisustva. Ovaj položaj nije slučajan – kroz vekove su manastiri birani tako da spoje duhovnost i prirodu, a Labukovo to savršeno oslikava.

Obnova i novi život svetinje
Nakon vekova tišine, 2004. godine započinje obnova manastira, uz veliku podršku lokalne zajednice, meštana i vernika iz cele Srbije. Temelj nove crkve položen je 2013. godine, čime je Labukovo simbolično ponovo rođeno.
Danas, manastir okuplja vernike i posetioce iz svih krajeva zemlje, posebno tokom Spasovdana, kada više od hiljadu ljudi pohodi ovu svetinju. Tada malo selo Labukovo, koje broji svega šezdesetak stanovnika, oživi u punom sjaju – pesmom, molitvom i zajedništvom.
Arhitektura, freske i duhovni mir
Manastir Vaznesenja Gospodnjeg u Labukovu predstavlja dragocen primer srpske srednjovekovne arhitekture. Svaki kamen, svod i luk svedoče o veštini starih graditelja i snazi vere koja je nadživela vreme.
Unutrašnjost crkve krase freske bogate bojama i simbolikom, prikazujući prizore iz života Hrista i svetaca, dok ikonostas odiše jednostavnošću i toplinom pravoslavne tradicije.
U spoju duhovne tišine i prirodne lepote, posetilac ovde može pronaći ono što savremeni svet retko nudi – mir, spokoj i osećaj večnosti.
Duhovnost i tradicija – Spasovdan u Labukovu
Manastir je posvećen prazniku Vaznesenja Gospodnjeg – Spasovdanu, koji se proslavlja četrdeset dana nakon Vaskrsa. Taj dan ima poseban značaj za vernike i meštane.
Tokom proslave, manastirsko dvorište ispuni se narodom – pale se sveće, nose litije, pevaju duhovne pesme, a mnogi prenoće pod vedrim nebom, verujući da noć u Labukovu donosi blagoslov i isceljenje.
Spasovdan je prilika da se obnove stari običaji, da se porodice okupe, a vera ojača. Ta toplina zajedništva čini Labukovo živom svetinjom, koja svake godine okuplja sve više ljudi, ne samo iz Svrljiga, već i iz Aleksinca, Sokobanje i cele Srbije.
Legenda i verovanja
Mesto je, osim po istoriji, poznato i po legendama koje se prenose s kolena na koleno. Jedna od njih kaže da je manastir osnovan blagoslovom svetitelja kojem je lokalni pastir pomogao da pronađe lekovito bilje, a zauzvrat je dobio blagoslov da baš tu nikne svetinja.
Druga legenda govori o ikonama koje su preživele požare i razaranja, verovatno zahvaljujući njihovoj „neuništivoj svetlosti“. Vernici veruju da one imaju zaštitničku moć nad manastirom i okolnim selima.
Ove priče nisu samo deo narodnog predanja – one su živ dokaz duhovne povezanosti naroda i mesta, i čine važan deo identiteta Svrljiškog kraja.
Labukovo kao turistička destinacija
Danas je Manastir Labukovo jedno od najposećenijih duhovnih i turističkih mesta opštine Svrljig. Okružen gustom šumom, izvorima i netaknutom prirodom, idealno je mesto za one koji žele da pobegnu od gradske vreve i pronađu unutrašnji mir.
Posetioci ovde mogu:
- obići ruševine starog hrama i novu crkvu,
- uživati u prirodnim pejzažima i lekovitim izvorima,
- kušati lokalne specijalitete svrljiškog kraja,
- prisustvovati duhovnim seminarima, izložbama i litijama,
- osetiti iskonsku toplinu naroda koji s ponosom čuva svoje nasleđe.
Manastir Labukovo tako postaje mesto susreta prošlosti i sadašnjosti, vere i prirode, tišine i života.

Kada posetite Manastir Labukovo, ne dolazite samo da vidite zidove i freske – dolazite da osetite duh vremena, da udahnete mir, i da povežete veru i prirodu na način koji samo ovaj kraj nudi.
Labukovo je dokaz da svetinja ne mora biti velika da bi bila značajna. Dovoljno je da postoji – i da čuva ono najvrednije: veru, tradiciju i dušu naroda Svrljiškog kraja.
Tekst je realizovan u okviru projekta „Šta posetiti u opštini Svrljig“, koji je sufinansiran sredstvima Opštine Svrljig u 2025. godini.
